Autor: Ana Bukovac

KAKO SAM PREŽIVJELA KARANTENU

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin

Prošla sam i ja karantenu. Prije 11 godina započinje moja priča s nakitom i tada je održan jedan bitan seminar vezan za metale. Održavao se u Rumunjskoj (Brasov) radi kojega odlazim tamo gdje počinje priča ovog bloga.

U zabačenom dijelu Europe, malenom ali predivnom Brasovu. Nakon petog dana predavanja odlazimo u adrenalinski park, nas 28 i organizatori. Nakon predivnog ispunjenog podnevna vraćamo se u sveučilišni kompleks, a kad tamo ljudi u bijelim svemirskim odjelima. Kažu – karantena – sumnja se da je netko od nas zaražen svinjskom gripom.

Da se vratimo na početak priče. Bila sam na seminaru nazvanom – Heavy metal materials. Odlična edukacija ali eto prekinuta jer je netko tamo odlučio da bude prekinuta. Da nas sve potrpaju u bolnicu jer smo navodno svi bili u doticaju s osobom koja ima svinjsku gripu i većina nas je zaražena. Bilo je tu nas iz 12 zemalja. Ja jedina iz Hrvatske. Totalno neupućena u taj strah oko spomenute gripe koji se može poistovjetiti s današnjim strahom od Korona virusa.

Od nas svih, a bilo nas je 28 plus organizatori, njih minimalno 15 i profesori zajedno s dekanom, nismo pokazivali baš nikakve simptome. Čak nitko nije niti zakašljao ili imao temperaturu višu od 37 C.

Ali dobro smo nekome poslužili da digne na noge pola Rumunjske i da ima opravdanje za klanje još stotina, ako ne i desetaka tisuća svinja koje su navodno krivci za sve. Po mom mišljenju sve to kako bi se ugasila domaća proizvodnja, a ne da bi se zaustavio virus koji nitko od nas u izolaciji/karanteni nije očito imao.

No da bi se uvjerilo novinare potrudili su nas se zabarikadirati iza prozora s metalnim rešetkama i metalnim vratima. Osoblje nije imalo nikakve zaštitne maske no to oni vani nisu mogli znati.

Još jedna zanimljivost bila je ta da mi je cimerica bila nećakinja turskog dužnosnika na vrlo visokoj poziciji. Čim su se ljudi s maskama pojavili i rekli nam da uđemo u svoje sobe ona zove strica. Nije prošlo 20 minuta ljudi u crnom uredno prolaze kroz karantenu dolaze do sobe, kupe njezine stvari, ona se brzinski pozdravlja sa mnom i kaže da ima direktan let za Tursku, vjerujem privatnim avionom.

Nama, za koje se čak niti naša veleposlanstva nisu zanimala, svaki dan se vadi krv i mjeri temperatura. Sjećam se onog groznog rendgena – popnete se na jedan stupić i ljudi/doktori u drugoj prostoriju vide vaše organe u streamingu uživo. Nema tu razvijanja fotkica nego u realnom vremenu vide organe kako se ponašaju.

Nakon 12 dana samo kažu da možemo ići, bez da nam itko kaže kako da se vratimo sad kad su nam poremetili cijeli raspored. Neki od studenata propustili su avionske letove. Ja sam odlučila ne vraćati se u Bukurešt već sam sjela na vlak i put Budimpešte gdje su me moji pokupili. Po studente iz Španjolske došli su roditelji a ostali još nisu znali kako će organizirati povratak. Nama nitko nije dao nikakvo obrazloženje, ispriku ili bilo kakav savjet nego su nas ispratili iz bolnice pa se snađite. Sjetimo se da tada tamo nismo imali pristup internetu, telefonski poziv bio je jako skup a informacije nismo mogli lako dobiti putem google-a.

Bio je to moj katastrofalan posjet Rumunjskoj, a ujedno i predivan do trenutka te budalaštine.

Tako da dragi moji, opreznost je u ovo doba godine važna (perite ruke!) no neka vas ove političke igre zvane Korona virus ne odvedu do ludila. Za dva mjeseca Korona će biti zaboravljena kao i svinjska gripa.

Slika prije nego su nas u bolnicu jednog po jednog prevozili vozilima Hitne pomoći.

Još nekoliko fotkica slikanih prije kobne karantene.

Ostali tekstovi

Život, ljubav, smijeh – OSHO

Po prvi put u životu primila sam u ruke knjigu „Život, ljubav, smijeh“ autora – OSHO. Znam da mnogi od vas ne

Seks i glamur - ljubavni roman | Ana Bukovac

Seks i glamur by Ana Bukovac

Pitaju me često za moj roman a ja rijetko pričam o njemu jer kada ispričam priču udaljim se od nje. Ona je

Zavirite na naše profile na društvenim mrežama

BUKOVAC GLOBAL LT d.o.o.

10000 Zagreb

Tel.: 0957303585