Dan: 15. veljače 2022.

Jučer pišem o ljubavi a danas o ratu. Koja ironija.

Kao da su sve nestvarne stvari postale stvarne  – od potresa, pandemije pa sve do rata. Još jučer sam mislila da je ljudska inteligencija napredovala dovoljno da se više nikad ne vraćamo na tu temu. Stvarno vjerujem da rat ništa dobro ne donosi samo razara ljude, obitelji, domove… običnih, malih ljudi. Velikima se ništa ne mijenja na gore, samo na bolje. Postaju još bogatiji.

I baš mislim da tu leži problem. Želja velikih za novcem i moći. Dokazivanjem. Možda nije nama pred vratima no rat u Europi ono je što nikako ne želimo mi koji tu živimo, a ostatku svijeta je to savršena lokacija za rješavanje nagomilanog oružja. Putin može pokazati svoju snagu. SAD će se malo zabaviti i doliti ulja na vatru. Europa neujedinjena sa kamarilima na vlasti kao savršeno postavljena scena za razaranje. Da je se pokori i baci na koljena kako bi ovi veći još narasli. Onaj mali kinez veselo se smješka u nadi da će i on proširit granice isprobavanja svojih nuklearki.

Ja sam od one generacije koja je uspavana jurila u skloništa, srećom u relativno sigurnom Zagrebu, no u istočnom dijelu zemlje moja generacija je razorena. Mi smo svoj rat odradili s prevelikim žrtvama. Ostatak Europe valjda je predugo uživao mir.

Svi se nadaju da do rata neće doći. Nakon što sam malo proučila Putina vidim da on mudro čeka podizanje zastora. A mali ljudi? Zar su uistinu i dalje samo brojke?

• blogovi na stranici www.bukovac.eu vezani su za sva društvena pitanja. Ukoliko želiš iznijeti mišljenje o bilo kojoj temi koju smatraš važnom ili zanimljivom javi nam se na e-mail